Anksiozna privrženost: kad udaljenost zvuči kao napuštanje

Anksiozni stil privrženosti obilježen je izrazitom potrebom za bliskošću i jednako snažnim strahom od napuštanja. Osobe s ovim stilom privrženosti najčešće su tople, otvorene i lako se povezuju s drugima. Bliskost im nije samo ugodna – ona im donosi osjećaj sigurnosti, stabilnosti i mira. Zbog toga im samoća teško pada i nerijetko ulaze iz jednog odnosa u drugi.

Njihov je autonomni živčani sustav iznimno osjetljiv na promjene u ponašanju druge osobe. Nesvjesno skeniraju sitne signale, poput tona glasa, mimike, brzinu odgovora na poruke. Ako osjete udaljavanje, primjerice partner se ne javi, djeluje povučeno ili odsutno, odmah se aktivira unutarnji alarm. U njima se pokreće snažan val tjeskobe i niz katastrofičnih misli, poput “Nešto nije u redu”, “Sigurno se hladi”. Taj unutarnji nemir nije pretjerivanje, nego odjek starog potisnutog sjećanja iz djetinjstva koje oživi svaki put kad bliskost postane nesigurna.

Kako bi se nosile s tim intenzivnim distresom, osobe s anksioznom privrženošću razvijaju cijeli niz nesvjesnih strategija koje im kratkotrajno vraćaju osjećaj kontrole ili povezanosti. Najčešće je to pokušaj približavanja, primjerice ponavljanjem poziva ili slanjem niza poruka. Ponekad to može biti izazivanje ljubomore ili kažnjavanje – ne iz želje da povrijede drugu osobu, nego da osjete njenu reakciju, pa makar i kroz konflikt. Logika iza toga otprilike glasi: “Ako ti osjetiš moju patnju, onda smo opet povezani.” Druge strategije mogu uključuju pretjerano ugađanje, stalno ispravljanje sebe, neprestano ispričavanje, pretjerano dijeljenje, pokušaj nošenja tuđih emocija kao da su vlastite. Sve te strategije imaju isti korijen – duboki strah od napuštanja.

STRATEGIJA	PODSVJESNO UVJERENJE
Pretjerano ugađanje i pomaganje	Vidi kako sam dobar/ra - kako me možeš ne voljeti?
Traženje stalne potvrde	Ako ne provjerim, nešto će poći po zlu.
Pretjerano analiziranje ponašanja	Mala promjena u ponašanju znači veliku opasnost za naš odnos.
Katastrofiziranje	Sigurno se nešto loše događa.
Pretjerano dijeljenje	Ako se otvorim, pokazujem da mi je stalo i time te zadržavam.
Proganjanje bliskosti	Moram te držati uz sebe kako bih pronašao/pronašla unutarnji mir.
Privlačenje brige	Ako pokažem koliko mi je teško, ostat ćeš uz mene.
Idealizacija partnera	Vrijedim zato što sam s tobom.
Učestalo ispravljanje sebe	Nisam dovoljno dobar/dobra.
Stapanje emocionalnih granica	Ako tvoju patnju preuzmem na sebe, više ćeš me cijeniti.

Korijen anksiozne privrženosti razvija u dobi do druge godine života, kada dijete iznova doživljava nedosljednost u odnosu s odraslom osobom. Ta nedosljednost znači da je odrasla osoba jednom topla, brižna i dostupna, dok je drugi put emocionalno udaljena ili odsutna. Razlozi za ovu nedosljednost mogu biti brojni: jedan je roditelj topao i prisutan, a drugi hladan i povučen; roditelj može biti pod stresom, bolestan ili pak odsutan zbog posla ili obaveza.

Drugim riječima, odrasla je osoba prisutna dovoljno često da dijete razvije ovisnost o njenoj prisutnosti, ali ne dovoljno predvidivo da bi dijete razvilo unutarnji osjećaj sigurnosti. Stoga ovakva nedosljednost zbunjuje dijete i izaziva visoku razinu anksioznosti zbog straha od napuštanja. U podsvijesti djeteta nastaje uvjerenje: „Siguran/na sam samo kada su drugi tu. Kad nisu, nešto nije u redu i ja sam u opasnosti.“

Taj rani osjećaj nesigurnosti utiskuje se duboko u podsvijest i prati osobu i u odrasloj dobi. Budući da kao dijete nije imala priliku naučiti kako se sama umiriti, odrasla osoba s anksioznim stilom privrženosti nesvjesno očekuje da će to za nju učiniti druga osoba.

Osobe s anksioznim stilom privrženosti se u romantičnim odnosima daju cijelim srcem. Brinu o potrebama voljene osobe, čine lijepe geste, ulažu energiju i trud, žele da se voljena osoba osjeća viđeno, voljeno i podržano. Nerijetko toliko urone u romantičnu vezu da zanemare vlastite potrebe, prijatelje, obaveze i druge aspekte života.

U pravilu idealiziraju voljenu osobu i lako izgube jasnu sliku o sebi – voljeniu osobu stavljaju na pijedestal, dok sebe procjenjuju vrlo strogo. Osjećaj vlastite vrijednosti temelje na odnosu, vjerujući: “Vrijedim zato što sam s tobom”. Ako odnos završi, prekid ne doživljavaju samo kao gubitak voljene osobe, nego i kao gubitak dijela vlastitog identiteta..

Anksiozni stil privrženosti nije trajna kategorija niti „presuda“ o nečijoj sposobnosti za odnose i ljubav. To je skup obrazaca i negativnih uvjerenja oblikovanih kroz najranije interakcije, a isti se mogu mijenjati.

Psihoterapija – poput IFS pristupa radu s unutarnjim dijelovima ili EMDR terapije – otvara siguran prostor u kojem osoba može bolje razumijeti svoje okidače, istražiti podsvjesna negativna uvjerenja i naučiti načine samoregulacije. Kroz vrijeme, vježbu i nježno suočavanje s vlastitim ranjivostima, osoba s anksioznim stilom privrženosti može naučiti postavljati granice, brinuti za sebe i prepoznavati vlastite potrebe bez straha da će zbog toga biti napuštena.

Kada sigurnost počne dolaziti iznutra, odnos prestaje biti jedino mjesto spasa – postaje prostor izbora, bliskosti i uzajamnosti, a ne borbe protiv straha.

Želiš li saznati svoj stil privrženost?

ZAPOČNI TEST