top of page

Reptilski mozak

Tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća američki neuroznanstvenik Paul MacLean je opisao kako se mozak razvijao evolucijski od pećinskog čovjeka do danas. Njegova je teorija poznata kao teorija trojstvenog mozga (eng. triune brain) i danas se često koristi kako bismo lakše shvatili naše emocije i načine na koje donosimo odluke.


Prema ovoj teoriji mozak se sastoji od tri dijela koja su se tijekom evolucije razvijala hijerarhijski. Iako nisu fizički razdvojeni, često koristimo termin tri mozga. To su reptilski, emocionalni i racionalni mozak.


Triune Brain
Trojstveni model mozga

Najstariji i najprimitivniji od njih je reptilski mozak. Smješten je u donjem dijelu mozga koji uključuje moždano deblo. Posreduje instinktivno i refleksno ponašanje poput hranjenja, borbe, bijega i reprodukcije te održava naše vitalne funkcije, kao što su srčani ritam, disanje, tjelesna temperatura, budnost/spavanje. Reptilski mozak nikada ne miruje već radi 24 sata dnevno kako bi osigurao naše preživljavanje. Ako vam primjerice lopta doleti u glavu, ne trebate razmišljati što ćete učiniti, već će vas reptilski mozak natjerati da se instinktivno obranite ili izmaknete. K tome će se disanje i rad srca ubrzati.


Odmah iznad reptilskog mozga smješten je emocionalni mozak koji je specifičan za sisavce. Bitna razlika između gmazova i sisavaca je ta što sisavci stvaraju jake emocionalne veze između članova obitelji te pamte emocionalna iskustva. Anatomski gledano, emocionalni mozak pripada strukturi koja se naziva limbički sustav, a sastoji se od takozvanih bazalnih ganglija (moždane jezgre) od kojih su za bolje razumijevanje našeg ponašanja najvažnija tri: talamus, amigdala i hipokampus. Talamus neprestano prima informacije iz naših pet osjetila i možemo ga usporediti s detektorom dima. Kada ove informacije uključuju prijetnju ili znakove opasnosti, amigdala se aktivira i poput protupožarnog alarma signalizira reptilskom mozgu da se zaštitimo i obranimo. Ove informacije i iskustva pamti hipokampus te ih pretvara u svjesno dugoročno pamćenje. Budući da hipokampus sazrijeva tek oko treće godine života, iskustva koja smo doživjeli prije te dobi pohranjena su kao nesvjesna.


Stresni odgovor

Racionalni mozak (neokorteks) je najmlađi dio mozga koji poput kape prekriva prethodna dva. Ovaj dio mozga uključuje razmišljanje višeg reda poput učenja, rasuđivanja, donošenja odluka, rješavanja problema. Kada god se naš protupožarni alarm upali, racionalni se mozak isključuje pa odluke donosimo reptilnim mozgom, refleksno i instinktivno. Ovakav stresni odgovor je poznat i kao limbički trans. Dok bježimo od zmije koju smo upravo spazili u travi ne razmišljamo o izgledu njenih šara. Jednom kada se dovoljno udaljimo i ponovo osjetimo sigurno, možemo razmišljati o njenom izgledu.


Premda stresni odgovor i traumatska reakcija mogu izgledati vrlo slično, između njih postoji bitna razlika. Dok kod stresa postoji objektivna opasnost i jednom kada ona prođe naš se um i tijelo umiruju, kod traume tijelo i um iznova reagiraju kao da se opasnost koja je prošla iznova događa u sadašnjem trenutku. U usporedbi s prethodnim primjerom, kod traume se protupožarni alarm (amigdala) i sustav za gašenje (reptilski mozak) aktiviraju premda nema ni dima niti vatre (opasnost). Pogledajmo na Zokijevom primjeru kako to izgleda.


Traumatska reakcija

Zokija su kao dvogodišnjaka roditelji odveli u zoološki vrt gdje se preplašio lava. Uplakanog i uznemirenog Zokija su roditelji pokušali umiriti riječima "Ma nemoj se bojati, neće ti on ništa.", i potom ga odveli na sladoled. Zokijev nezreli hipokampus nije mogao procesuirati ovo iskustvo koje je stoga pohranjeno kao nesvjesno pamćenje. Tijekom odrastanja Zoki sebi ne uspjeva objasniti svoj strah od mačaka. Sada već odrasli Zoki odlazi u posjet rođacima, ne sluteći da su rođaci udomili mačku. Dok opušteno sjedi na kauču odjednom primijeti mačku kako ulazi u dnevnu sobu. Zoki počinje osjećati strah, nemir i grčenje tijela, sve ubrzanije diše, srce mu lupa, preznojava se, i prije nego pobjegne iz dnevne sobe glasno krikne.


Premda je Zoki zaboravio na traumatizirajuće iskustvo iz najranijeg djetinjstva, njegov nesvjesni um i tijelo pamte. Kada god se nađe u situaciji koja ga podsjeti na prošlu traumu ("mačka jednako lav", "lav jednako opasnost"), Zokijev reptilski mozak reagira kao da se traumatizirajuće iskustvo događa iznova ("opasnost jednako borba za život").

Recent Posts

See All

Komentáře


bottom of page