top of page

Psihijatar, psiholog, psihoterapeut - koja je razlika?

Kada imamo određene fizičke tegobe, obično znamo kojem bismo se liječniku trebali obratiti. No, kada zatrebamo psihološku podršku najčešće nismo sigurni trebamo li otići psihijatru, psihologu ili psihoterapeutu. To i ne čudi budući se o mentalnom zdravlju počelo otvorenije i slobodnije govoriti tek unazad nekoliko godina.


Psihijatar je liječnik koji se po završenom studiju opće medicine specijalizirao za proučavanje, postavljanje dijagnoze i liječenje psihičkih smetnji. Stoga psihijatar može propisivati lijekove, dok psiholog i psihoterapeut to ne mogu. Mnogi se psihijatri k tome dodatno educiraju u određenom psihoterapijskom pravcu te u tom slučaju mogu pružati usluge psihoterapije.


Dok je psihijatrija medicinska znanost, psihologija je društvena znanost koja se bavi proučavanjem psihičkih procesa i njihovog utjecaja na ponašanje ljudi. Stoga ne čudi što psihologija ima široku primjenu na razna područja, kao što je primjerice psihologija rada koja proučava kako unaprijeđenje radne okoline može povećati učinkovitost rada i zadovoljstvo radnika. Posebna grana psihologije je klinička psihologija koja se bavi istraživanjem, prevencijom, dijagnozom i liječenjem neprilagođenoga ponašanja. U svom svakodnevnom radu klinički psiholog koristi različite instrumente poput intervjua, psiholoških testova, anketa i upitnika za ispitivanje ličnosti i osobnosti. Psiholog može pružati psihoterapiju ako završi dodatnu edukaciju iz određenog psihoterapijskog pravca.


Psihoterapeut je osoba za završenim studijem iz područja medicine, psihologije, socijalnog rada, socijalne pedagogije, pedagogije, logopedije ili edukacijske rehabilitacije. Uz osnovni studij mora imati i završenu dodatnu edukaciju iz određenog psihoterapijskog pravca u trajanju od najmanje 4 godine. Savjetodavni terapeut je osoba koja ima završen studij iz područja medicine, psihologije, socijalnog rada, socijalne pedagogije, pedagogije, logopedije, edukacijske rehabilitacije, obrazovanja ili sestrinstva. Uz osnovni studij savjetodavni terapeut mora imati završenu najmanje trogodišnju edukaciju iz određenog psihoterapijskog pravca.


Premda postoji više od 500 vrsta psihoterapija, većina ih se može grupirati unutar 5 temeljnih psihoterapijskih pristupa: psihoanaliza i psihodinamska terapija, kognitivna terapija, bihevioralna terapija, humanistička terapija i integrativna terapija. Svim pristupima je zajednička težnja da se osobi omogući bolji uvid u sebe samu te da joj se pomogne da promijeni obrasce koji izazivaju patnju.


Psihoterapija

Psihoterapija nije namijenjena samo osobama koje pate od određenih psihičkih smetnji već je vrlo korisna za svakoga tko želi raditi na sebi i postati kvalitetnija verzija sebe. Postoje trenuci kada razgovor s prijateljima i alati za samopomoć nisu dovoljni jer dilema koju osjećamo i dalje postoji. Tada je vrijeme da potražimo podršku jednog od gore navedenih stručnjaka.

40 views0 comments

Comments


bottom of page