top of page

Maske koje nosimo


Jungov pojam persona izvorno se odnosi na kazališnu masku koju su grčki i rimski glumci nosili kako bi personificirali svoje uloge. Persona, jedan od četiri glavna Jungova arhetipa, predstavlja masku ​​ili identitet koji prezentiramo prema vanjskome svijetu.

Alfred Božić
“Persona je složeni sustav odnosa između svijesti pojedinca i društva, sasvim prikladno svojevrsna maska, dizajnirana s jedne strane da ostavi jasan dojam na druge, a s druge da prikrije pravu prirodu pojedinca. ” - C.G. Jung

Kompromis između naše prave prirode i zahtjeva društva


Kreiranje ovakve maske sasvim je prirodan dio našeg razvoja - ego i persona se razvijaju ruku pod ruku. Persona se počinje formirati iz potrebe da ispunimo očekivanja naših skrbnika i društva (superego). Kao djeca, vrlo brzo naučimo koja su ponašanja prihvatljiva, a koja nisu.


Sučeni sa zahtjevima društva, ponekad smo primorani sakriti pojedine aspekate naše prave prirode iza maske. Uloga odrasle osobe sastoji se od niza usvojenih ponašanja bez kojih bismo se teško integrirali u društvo. Konstruiranje vlastite maske je stoga ključno za izgradnju našeg odnosa sa svijetom. Primjeri persone su liječnik, učitelj, svećenik, odvjetnik, majka, otac, muž, žena, sin i kćer, itd.


"Tko se pogleda u zrcalo vode, vidjet će prije svega svoje lice. Tko ide k sebi, riskira sukobljavanje sa samim sobom. Ogledalo ne laska, ono vjerno pokazuje što god se u njega pogleda; naime, lice koje nikada ne pokazujemo svijetu jer ga pokrivamo personom, maskom glumca. No, ogledalo leži iza maske i pokazuje pravo lice."

- C.G. Jung


Skrivanje tko uistinu jesmo


Ukoliko se osoba previše prilagodi zahtjevima i očekivanjima društva, može se pretjerano poistovjetiti s maskom i udaljiti od svoje prave prirode. Oslanjajucći se na svoju osobnost, takva osoba nesvjesno projicira idealnu sliku o sebi - ego-sliku ili lažno ja - u svijet. Ova slika nije ono što osoba uistinu jeste, već ono što osoba želi da drugi vjeruju da ona je. Osoba pretjerano identificirana s vlastitom personom zanemariuje svoju unutarnju istinu, emocionalno postaje sve udaljenija, njena autentičnost postupno blijedi. Jaz između toga kako osoba sebe vidi i kako je drugi vide postaje sve veći.


„Svaki poziv ili profesija ima svoju karakterističnu personu… Svijet im nameće određenu vrstu ponašanja, a stručni ljudi nastoje ispuniti ta očekivanja. Samo, opasnost je da se poistovjete sa svojim personama – prof. svojim udžbenikom, tenor svojim glasom... Tada je šteta učinjena, on od sada živi isključivo u pozadini vlastite biografije... Moglo bi se, uz malo pretjerivanja, reći da je persona ono što u stvarnosti nisu, ali što sami, kao i drugi, misle da jesu."

- C.G. Jung


Dekonstrukcija lažnog ja


U prvoj polovici života uglavnom se bavimo izgradnjom i zaštitom vlastite osobnosti (pripremom za život). Iako se persona doživljava kao individualnost, malo je toga u njoj individualno. Zaštita lažnog ja (niže ja) zahtijeva puno energije i sprječava osobni rast.


U drugoj polovici života, neki se ljudi počinju zanimati za pronalaženjem smisla i autentičnim življenjem (priprema za smrt). Tek mali broj ljudi shvati da je moguće dekonstruirati ego-sliku, odbaciti masku, i uskladiti se sa svojim pravim Ja.


Dekonstrukcija osobnosti znači propitivanje tko uistinu jesam, čime se izlažemo riziku od gubitka svega onoga što smo izgradili u životu. Takav gubitak sa sobom nosi neizvjesnost. No, neizvjesnost donosi mnogo prilika, ukoliko smo dovoljno hrabri da ih istražimo.






52 views0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page