Naš se veliki mozak sastoji od dvije polutke (hemisfere) za koje u svakodnevnom govoru koristimo pojmove lijevi i desni mozak. Opće je poznato da lijeva polutka upravlja desnom polovinom tijela te da desna polutka upravlja lijevom polovinom tijela.
Neurobiolog R.W. Sperry je u 60-im godinama prošlog stoljeća sugerirao da kod svake osobe postoji dominacija jedne moždane polutke te da ista određuje osobnost, misli i ponašanje osobe. Poznato je da je lijeva polutka verbalna, racionalna, analitična, logična, dok je desna polutka neverbalna, slikovna, vizualna, kreativna, intuitivna. Stoga je u narodu proizašao mit da su dešnjaci analitičniji, logičniji i orjentiraniji na detalje u odnosu na ljevake, te da su ljevaci kreativniji, slobodoumniji, intuitivniji i sposobniji vidjeti širu sliku od ljevaka.
Moždane su polutke međusobno povezane debelim snopom živčanih vlakana poznatih kao kalozno tijelo (corpus callosum). Isto omogućava nesmetanu komunikaciju između dva mozga, drugim riječima integraciju različitih funkcija lijeve i desne polutke. Bez ovakve integracije lijeve i desne polutke naše svakodnevno funkcioniranje ne bi bilo moguće. Na primjer, oslanjati se samo na vlastitu intuiciju bez kritičkog razmišljanja ili pak isključivo kritički razmišljati bez osluškivanja vlastite intuicije ne bi bilo dobro. Za svakodnevno funkcioniranje trebamo oboje.
Zanimljivo je promotriti desnu moždanu polutku iz art psihoterapijske perspektive. U prethodnim smo objavama vidjeli da je implicitna memorija nesvjesna te ju ne možemo opisati riječima. Ista je u vidu unutarnjih slika pohranjena predominantno u desnoj moždanoj polutki. Budući je desna polutka neverbalna, razumljivo je da sjećanja koja su u njoj potisnuta, poglavito ona traumatska, ne možemo osvijestiti riječima. Kažemo da je riječima pristup u desnu polutku strogo zabranjen. Za razliku od riječi, simboli i slike koji spontano nastanu tijekom art psihoterapijske seanse mogu s lakoćom doprijeti u desnu moždanu polutku i povezati se s potisnutim sjećanjima. Baš poput Madeleine kolačića. Ovu suradnju između svjesnog i nesvjesnog je C.G. Jung nazvao transcendentnom funkcijom. Jednom osviješteno sjećanje je moguće proraditi te nove osobno spoznaje integrirati u smislenu cjelinu. Drugim riječima, moguće je postići osobno iscjeljenje.
Ako ste čitajući ovu objavu pomislili da tijekom art psihoterapije ne razgovaramo, morat ću vas razočarati. Razgovor (lijevi mozak) je sastavni dio art psihoterapije, no kreativni se proces (desni mozak) koristi kao temeljno sredstvo komuniciranja. Integracija je bitna, nije li?
Comments