U trenutku rođenja naš mozak sadrži više od 100 milijardi živčanih stanica (neurona). To znači da tijekom cijele trudnoće mozak prosječno svake minute stvori oko 250 tisuća novih neurona. Zapanjujuća brojka, nije li? Nekada se smatralo da je ova brojka konačna, no danas je poznato da ona ovisi o iskustvima koje smo doživjeli tijekom djetinjstva i odrastanja, ali i kasnije tijekom života kao odrasle osobe.
Da bismo lakše razumjeli kako iskustvo utječe na razvoj mozga, potrebno je shvatiti umrežavanje neurona. Mozak se sastoji od različitih područja koja su usko specijalizirana za određenu funkciju. Unutar svakog od tih područja nalaze se milijuni neurona koji se posredstvom veza (sinapsi) međusobno povezuju u takozvane neuronske krugove. Svaki neuronski krug obavlja specijaliziranu funkciju.
Pri samom rođenju, većina od 100 milijardi neurona još nije povezano u funkcionalne krugove pa kažemo da je mozak nezreo. Razdoblje od rođenja do treće godine života obilježeno je intenzivnim razvojem sinapsi, odnosno povezivanjem neurona u neuronske krugove i mreže (sinaptogeneza ili ožičavanje) pa kažemo da mozak sazrijeva.
Zanimljivo je da mozak djeteta u dobi od 3 godine ima dvostruko više sinapsi nego mozak odrasle osobe. To je zato što, kako stječemo nova iskustva, neuroni koje češće koristimo razvijaju brojnije i jače veze, dok neuroni koje rijetko ili nikada ne koristimo doslovno propadaju. Ako zamislimo livadu s brojnim puteljcima koji se međusobno križaju tvoreći različite pješačke staze, tada neuroni predstavljaju puteljke, sinapse raskrižja, a neuronski krugovi pješačke staze. Staze kojima često hodamo biti će dobro utabane, dok će one koje rijetko koristimo s vremenom zarasti i postati neprohodne. Ovaj je proces propadanja neurona koje ne koristimo poznat kao sinaptičko orezivanje (eng. synaptic pruning) ili kao princip "koristi ili izgubi" (eng. use it or lose it).
Možda je najslikovitiji primjer služenje stranim jezikom. Dok učimo strani jezik, koristimo određene neurone koji se međusobno povezuju u specifične neuronske krugove i mreže. Što više prakticiramo strani jezik, isti neuronski krugovi postaju čvršćima. Ako strani jezik ne koristimo redovito, isti će neuronski krugovi oslabjeti, a pojedini mogu i propasti, uslijed čega određene riječi zaboravljamo ili gubimo tečnost govora.
Jeste li znali da se rađamo s 2 straha? To su strah od visine i strah od buke. Sve ostale strahove stječemo iskustvom. Kod opetovanog stresa ili traumatizirajućeg iskustva tijekom najranijeg djetinjstva, neuronski se krugovi koji posreduju osjećaj straha postaju čvršći (iskustvo oblikuje mozak). Kasnije tijekom života možemo osjećati strah čak i u situacijama bez objektivne prijetnje (mozak oblikuje iskustvo). Kako to izgleda pogledajte na Zokijevom primjeru.
Comments